Svakog proljeća generacija djece dorasle za upis u 1. razred osnovne škole pristupa pregledu u kojem tim školske i adolescentne medicine (liječnik školske i adolescentne medicine i medicinska sestra/tehničar) te stručni suradnici škole (pedagog, logoped, defektolog, psiholog, učitelj) procjenjuju psihofizičko stanje djeteta i njegovu sposobnost da započne svoje osnovnoškolsko obrazovanje.

Psihofizički zrelo i zdravo dijete ima osnovne preduvjete za daljnji emocionalni, intelektualni i socijalni razvoj i uspješno učenje. Zdravlje djece i mladih važno je za samog pojedinca i cjelokupno društvo.

Sistematskim pregledom učenika utvrđuju se i teškoće u razvoju i zdravstvene teškoće, pa tako u školske klupe sjedaju vršnjaci koji boluju od različitih kroničnih bolesti, najčešće dijagnosticiranih u pedijatrijskim ambulantama. Liječnik školske medicine može dijagnosticirati novootkrivenu akutnu ili kroničnu bolest kroz provođenje svakodnevnih aktivnosti u školi.
Prema američkim autorima, kronično bolesno dijete je ono koje je tri mjeseca u godini bilo bolesno od neke bolesti ili je zbog nje bilo u bolnici više od mjesec dana. Istraživanjem je utvrđeno 10 do 15% kronično bolesne djece, a podjednaka učestalost utvrđena je i u Hrvatskoj, od 11 do 15,7%.

Najčešće zastupljene kronične bolesti su respiratorne 33% (astma, 3-10%), alergijske bolesti gornjeg dišnog sustava, cistična fibroza). Neurološke bolesti su sljedeći uzrok sa 17% (epilepsija 8%, tumori SŽS, neurološke posljedice trauma, neurorizična djeca, 5-10% - dystoni sy., cerebralna paraliza). Diabetes mellitus je u Hrvatskoj registriran kod 800 djece. Tu su i bolesti kardiovaskularnog sustava (greške srca i arterijska hipertenzija), nefrološkog sustava (nefrotski sy, vezikoureteralni refluks), reumatološke bolesti, bolesti vidnog (slabovidnost) i slušnog aparata te ostalih tjelesnih sustava.

Bolest je dinamički proces koji ima razvojni tijek, u kojem može ući u svoju kroničnu fazu. Uslijed nastalih okolnosti, dijete ima posebne i promijenjene potrebe u rastu, razvoju i životu.
U kroničnoj fazi bolest može izazvati različite fizičke i psihičke teškoće u djeteta, komplikacije s oštećenjem pojedinih organa, mogućom invalidnošću i hendikepom.

Na razvoj teškoća možemo utjecati i spriječiti ih ranim otkrivanjem bolesti, optimalnim liječenjem, dobrom kontrolom bolesti, koja se postiže primjenom načela timskog rada. U školskoj sredini to je zajednički rad i trud roditelja i stručnog tima koji čine nadležni školski i izabrani liječnik, psiholog, pedagog, logoped, defektolog, učitelj, socijalni radnik te drugi subspecijalisti, ovisno o prirodi bolesti.

Od trenutka polaska kronično bolesnog djeteta u školu, potrebna je određena prilagodba, ovisno o vrsti bolesti. U timu s izabranim liječnikom i određenim subspecijalistom, liječnik školske medicine vodi brigu o najpovoljnijim mogućim uvjetima života i rada u obiteljskom i školskom okruženju.

Roditelji bi trebali upoznati učitelja i razrednika s prirodom bolesti, pojasniti upute o lijeku koji dijete uzima i provođenju terapije, upozoriti na moguća hitna stanja i potrebne hitne intervencije (šećerna bolest, epilepsija i epileptički napad...), informirati o specifičnostima prehrane (alergija na hranu, kronične crijevne bolesti, šećerna bolest, celijakija…).

Školski liječnik će organizirati predavanje za Nastavničko vijeće ili/i djecu, gdje će sudionike u nastavnom procesu informirati o bolesti. Također će kroz Savjetovalište provoditi potrebne aktivnosti praćenja i podrške djetetu, obitelji i školskim djelatnicima. Nadležni tim školske medicine provodi Program preventivnih i specifičnih mjera zdravstvene zaštite školske djece i mladih kroz sistematske i namjenske preglede, skrininge i zdravstveno odgojne mjere.

Izvršavajući aktivnosti vezane uz provođenje Programa mjera, prati djetetov rast i razvoj, provodi cijepljenje, po potrebi određuje prilagodbu nastave tjelesne i zdravstvene kulture, uzimajući u obzir ograničenja i kontraindikacije koje su vezane uz kroničnu bolest te sudjeluje u izradi jelovnika ako dijete ima posebnu prehranu.

Društvo za školsku i adolescentnu medicinu izradilo je stručne smjernice–Protokol o postupanju u školi s učenicima oboljelim od šećerne bolesti i epilepsije, gdje je jasno opisano tko, kada i kako pomaže djetetu koje boluje od navedenih bolesti.

Prema literaturi, između 30 i 40% kronično bolesne djece, urednog intelektualnog statusa, ima poteškoća s učenjem i/ili poremećaj ponašanja i psihološkog razvoja.

Stručno Povjerenstvo osnovne škole i Nastavničko vijeće srednje škole može predložiti primjereni oblik školovanja za učenika oboljelog od kronične bolesti temeljem pedagoškog praćenja i potrebne timske obrade djeteta. Najčešće djeca-kroničari prate nastavu prema redovitom programu ili uz prilagodbu sadržaja, uz individualizirane postupke.

Poteškoće u ponašanju i psihološkom razvoju kronično bolesnog djeteta često su vezane i uz socijalno - ekonomski deprivirane obiteljske sredine, gdje se mogu naći i psihijatrijske bolesti, ovisnost o alkoholu i drogama, izloženost nasilju, kocki. U radu s obitelji ponekad je potrebna i međusektorska suradnja različitih profila stručnjaka (npr. Centar za socijalni rad).

Tijekom školovanja, liječnik školske medicine podržava i savjetuje učenike u profesionalnom razvoju, a na kraju osnovnoškolskog obrazovanja, provodi školsku i profesionalnu orijentaciju kronično bolesnog djeteta. Sistematskim pregledom u 8. razredu dobiva se uvid u cjelokupno zdravstveno stanje učenika i procjena psihofizičke sposobnosti za nastavak školovanja u srednjoj školi.

Učenici s kroničnom bolesti i teškoćama u razvoju mogu imati sužen izbor budućeg zanimanja. Prije krajnje odluke, potrebno je da roditelji i učenici prepoznaju i prihvate određena ograničenja te da usmjere interes djeteta na zanimanja za koja ono nema zdravstvenih kontraindikacija u odnosu na kroničnu bolest, u kojem zdravstveno stanje nije ograničenje niti rizični čimbenik za pogoršanje bolesti, a ponekad i prekid školovanja.

Na kraju srednjoškolskog obrazovanja, učenici sa zdravstvenim teškoćama imaju pravo na prilagodbu ispitne tehnologije prilikom polaganja ispita državne mature (npr. produljeno vrijeme pisanja, opravdana stanka za odmor za vrijeme pisanja ispita, opravdano konzumiranje hrane i pića, kontrola stanja bolesti, uzimanje terapije). U školovanju kronično bolesnog učenika naglasak je na timskom radu roditelja, škole i  zdravstvenih djelatnika. Kroz provođenje preventivnih programa mjera, djelatnici Školske medicine brinu o preventivnoj i specifičnoj zdravstvenoj zaštiti kronično bolesnog djeteta, o dobroj kontroli bolesti, najmanjem mogućem izostajanju s nastave, o djetetovoj dobroj psihosocijalnoj prilagodbi u obitelji i školi i uspješnosti u učenju.

Pripremila: Mr. Branka Puškarić Saić, dr. med., spec. školske i adolescentne medicine