Dr. sc. Stribor Marković, magistar farmacije i  medicinske biokemije, napisao je iznimnu knjigu. U knjizi "Priče iz šume Striborove",  priča nam o onome što je i tema ovog broja časopisa: o zdravlju i okolišu.  Zvuči široko. Međutim, Stribor nam priča čak i šire o zdravlju: ljudskoj  fiziologiji, biokemiji, mikrobiologiji, fitoterapiji, povijesti, književnosti,  potrazi za smislom  i potrazi za onim  ljudskim u nama - u jednoj cjelini. S druge strane, i filigranski je precizan, do razine atoma.
            
                          Ova knjiga istovremeno je literarna i znanstvena, u  čemu leži i njena najveća ljepota. Krije u sebi nepregledni broj informacija i  ogromno znanje o čudima ljudske fiziologije, okolišu, evoluciji i ljekovitosti  biljaka. Nudi nam i znanja o putu od prvog genetskog materijala (moguće  doskakutalog iz svemira), a koji još uvijek stanuje u nama, do današnjeg  čovjeka. Koji često umišlja da je gospodar svijeta, iako mu sudbina ovisi o  nečem toliko sićušnom, toliko jednostavne građe (a toliko fascinantnom), kao  što su virusi ili bakterije.
                          Kako kaže autor: "Čovjek nije jedna vrsta. Čovjek je  ekološka zajednica, baš kao šuma ili livada. Ako vas to, iz nekog razloga  uznemiruje, nema razloga. Novi put kojim nas to saznanje vodi je divan. Djelovat  će na smanjenje taštine, a povećanje naše vrijednosti i kompleksnosti."
            Knjiga  je podijeljena na tematske cjeline: "Smisao", "O najmanjima i nama", "Inspiracija",  "Lijekovi", "Drevne priče",  "Zdrava  navika" te i u niz poglavlja koja govore o nama samima, procesima u našem  tijelu i ulozi okoliša (u širem i užem smislu) u njima. Od onih najmanjih:  virusa, bakterija i ariheja do onih malo ili puno vidljivijih. 
                          U knjizi saznajemo puno i o brojnim znanstvenim  otkrićima, načinima na koja su nastala, poznatim i manje poznatim  znanstvenicima, povijesnom kontekstu u kojem su se otkrića događala. Autor je u  priče utkao i priče iz svoje i naše svakodnevice, a lijepo nas je podsjetio i na  naše zablude, ograničenja, nužnosti da budemo zahvalni na čudu koje predstavljamo,  ne kao jedinka, nego kao dio cjelovitosti sa svime što nas okružuje. Uz svako  poglavlje, autor nam je predstavio i jednu ili više biljaka i njihove moguće  utjecaje na naš organizam i zdravlje, ali i zablude koje možda vežemo uz njih.
                          Priča  nam i o energiji koja pokreće naš organizam, našim divnim staničnim tvornicama  energije - mitohondrijima, suživotu koji se u nama događa, fascinantnoj  mikrobioti u našem probavnom traktu, metabolizmu lijekova u tom istom mikrobiomu,  ali i o svojoj teti Roziki, austrougarskoj domaćici, njenom kuhanju, štrudli od  jabuka i vrtu uz kojeg je odrastao.
            Uči  nas autor i o: maslačcima, divljoj maćuhici, gorkom pelinu, lavandi,  konopljici, hmelju, mačjoj šapi, kavovcu, kakaovcu, gospinoj travi, maslini…
                          Pa zatim  o metilksantinima, teobrominima, kofeinu, teofilinu, fenolima, omega 3 masnim  kiselinama, probioticima, prebioticima.
                          A  uči nas i o toleranciji, ljudskosti, smislu i besmislu, oholosti, isprepletenim  obiteljskim pričama i slučajno-neslučajnim susretima koji nas na njih  podsjećaju.
                          Jedan  od bitnih sadržaja ove knjige je i prevencija. Zapravo, najveći dio znanja koji  usvajamo čitajući ovu knjigu možemo primijeniti u prevenciji i očuvanju  zdravlja:
            "Veliko  područje fitoterapije je smislena prevencija. Preventivna medicina područje je  koje je veliko i mnogima neugodno jer uključuje suradnju više struka i vlastitu  edukaciju te je daleko šire područje od čistih farmakoloških intervencija  lijekovima."
                          I kaže  autor na kraju (šteta) ove divne knjige:
              "Kesten  će zadržati zime ljudskih srca na vratima, rosika će hvatati dušik kukaca.
              Na  Velebitu krošnje smreka jedu zvjezdano nebo.
              Nije  me strah.
              Od  šake zemlje japanskog golf igrališta do piramide Egipta, od štrudle tete Rozike  do ariheja u crijevima - svi smo jedna velika zajednička priča.
            Treba  je živjeti."
                          Ne  sjećam se kada sam u rukama držala knjigu koja je sadržavala toliku količinu  znanja, povijesnih činjenica o tom znanju i toliko književne ljepote.
            Pa,  iako autor, opisujući jednu od biljaka iz našeg okoliša i znanstveno i životno  kaže: "Ljepoti ne postoji ružno mjesto za rast"… ljepota njegovog izražaja  našla je i predivno mjesto za rast. U Striborovoj šumi znanja o svemu što smo  mi (i što nismo mi - već je to naša mikrobiota!). I svemu što nas okružuje.