„Vježbanje treba biti inspirativno, a ne samo okretanje nekih pedala dok čitate Story. Story govori o nekome drugome, a ne o vama. Vježbanje bi trebalo biti poput razgovora s vašim tijelom i duhom, treba biti osobno i intimno, a ne dosadno, bolno i repetitivno“ kaže autorica Gabrielle Roth u knjizi „Ispleši svoje molitve“.

Gabrielle Roth je priznata autorica, učiteljica plesa, istraživačica i umjetnica. Radionice plesa provodila je u školama, zdravstvenim ustanovama, udrugama, kazalištima i centrima za razvoj. 1970. godine kreirala je i utemeljila ples „pet ritmova“ koji se  proširio cijelim svijetom. Psihoterapeut Fritz Perls ovaj oblik plesa uvrstio je i kao dio Gestalt psihoterapeutskog procesa.

Zašto ples? Ples je tjelesna aktivnost, ali, ples je i zanos, opuštanje, razigranost.

Tajna čarolije plesa i njegova raskoš leže u njegovoj cjelovitosti. Kroz ples se krećemo i zabavljamo, odličan je kao mehanizam opuštanja i istančan kao umjetnički izražaj. U plesu su na najljepši mogući način izbalansirane fizička i psihička dobrobit.

Kroz pokret tijela, ritam i ponavljajuće obrasce, ples pozitivno djeluje na psihičko zdravlje. U istom smislu, kao obilježje plesa, djeluje i spontanost odnosno mogućnost kreativnog izražavanja. Ono što nedostaje brojnim drugim oblicima tjelesne aktivnosti je upravo - spontanost. A spontanost je jedan od uvjeta psihičkog zdravlja, posebno u današnje vrijeme kada smo „bombardirani“ brojnim nametnutim imperativima i strukturiranom životu čak i kad je tjelesna aktivnost u pitanju. Upravo bi tjelesna aktivnost velikim dijelom trebala biti spontana jer je to prirodno za naše tijelo i duh.

O tome, na najljepši mogući način govori Gabrielle Roth u svojoj knjizi.

U povijesnom kontekstu poznato je kako je ples jedan od najstarijih oblika izražavanja ljudske kreativnosti. Još u neolitsko doba ples je bio izraz duhovnosti, tehnika za izražavanje ljudske svijesti i povezivanje s „božanskim“. Arhetipske motive obrednog plesa nalazimo sačuvane u folklornoj baštini, suvremenim plesnim oblicima, ali i društvenim plesovima. Ples je i danas oblik povezivanja sa sobom samim. Osim snažne tjelesne komponente, ples ima izrazito povoljan učinak na psihičko zdravlje.

Upravo u tom kontekstu i spisateljica ples predstavlja i kao oblik psihoterapije, objašnjava načine na koje ples možemo uvesti u svoju svakodnevicu, te predstavlja metode koje ona koristi i preporučuje. Ujedno, demantira mitove i predrasude o plesu te nas uči kako da svladamo mogući početni otpor.

Gotovo svaka tjelesna aktivnost podiže razinu serotonina. Međutim, kada tjelesna aktivnost postaje i zabava, dobrobiti se višestruko povećavaju: raste samopouzdanje, smanjuje se napetost, poboljšava raspoloženje, pojačava motivacija i podiže razina energije. Povećava se lučenje serotonina, a smanjuje razina kortizola (hormona stresa). Kroz pokret tijela, ritam i ponavljajuće obrasce, ples pozitivno djeluje na psihičko zdravlje. U istom smislu, kao obilježje plesa, djeluje i spontanost i mogućnost kreativnog izražavanja.

Ples je odličan izbor tjelesne aktivnosti jer nam pomaže u savladavanju dvije najkritičnije točke s kojima se susrećemo pri provođenju tjelesne aktivnosti u svakodnevnom životu, a to su: motivacija i kontinuiranost provođenja. Kako ples asocira na zabavu i ležernost, a ne na kruto poštivanje pravila i disciplinu, lakše je savladati početni otpor prema uključivanju tjelesne aktivnosti (plesa) u svakodnevni život. Obilježja kao što su: uživanje u glazbi, izražavanje emocija, mogućnost odmaka od svakodnevnih obrazaca - pomažu da ne odustanemo. Ples je prikladan i preporučljiv svim dobnim skupinama. Može biti zahtjevan onoliko koliko to sami želimo i koliko nam tijelo dozvoljava. Možemo se izraziti, možemo se prepustiti, možemo uključiti maštu...

Kroz ovu knjigu, upoznajemo i pozitivni utjecaj  glazbe na zdravlje. Opuštajuća glazba, sama za sebe, ima ulogu u savladavanju napetosti. Dinamičnija glazba potiče raspoloženje i podiže razinu energije. Glazba utječe na puls, ritam disanja, tonus mišića, smanjuje osjećaj boli, pozitivno utječe na biokemijske procese. U kombinaciji s pokretom tijekom plesa, ovi učinci se višestruko pojačavaju. Danas se glazba i individualno i grupno koristi i u psihoterapijskim procesima i unaprjeđenju psihičkog zdravlja, no u kombinaciji s plesom postiže se cjelovitost. Cjelovitost se postiže i kroz, u knjizi predstavljen ples „5 ritmova“ koji sadrži: „tečni, stakato, kaos, lirski i duboka tišina ritam“. Dakle, možemo reći da obuhvaća gotovo sva naša emocionalna stanja i pruža nam priliku da ih kroz pokret tijela i izrazimo.

Plesom upoznajemo svoje tijelo, ali prepoznajemo i izražavamo i - svoje unutarnje stanje. Plešite sami ili u društvu, kroz organizirane aktivnosti, na proslavama ili u svom domu. Jednostavno: pustite glazbu i prepustite se... Kako lijepo kaže autorica: „Dok ne uspostavimo kontakt s vlastitim osjećajima – strahom, ljutnjom, radošću i suosjećanjem - duboko u kostima, nećemo moći ni komunicirati ni uspostavljati s drugima trajne veze.“ A postoji li cjelovitiji i ljepši način za to od plesa?

„Ne, zapravo
Nije da samo plešem
Ja zaboravljam mišićno sjećanje
I oblikujem stvari koje tek trebaju doći
Čistim dušu natopljenu medijima, sistemima
 i Hugh Hefnerima
Nije da samo plešem
Ja iskorjenjujem korov
Koji je niknuo u pukotinama moga srca“, Jewel Mathieson