Tjelesna neaktivnost ili pak  nedovoljna tjelesna aktivnost primjerena dobi i mogućnostima svake osobe, s  drugim čimbenicima rizika poput pušenja i neuravnotežene prehrane, u najvećoj  mjeri pridonosi nastanku većine kroničnih nezaraznih bolesti.  
            U vodeće skupine ovih bolesti ubrajamo: kardiovaskularne  bolesti, šećernu bolest tipa 2, zloćudne bolesti, pretilost i kroničnu  opstruktivnu bolest pluća. Navedeni  čimbenici rizika u najvećoj su mjeri posljedica današnjeg načina života koji  prevladava u većini razvijenih zemalja, ali i u sve većem broju zemlja u  razvoju.  
            Sukladno podatcima Svjetske  zdravstvene organizacije (SZO-a), procjenjuje se da 60 do 85 ljudi od 100 vodi  tzv. sedentarni način život (život koji se većinom provodi u sjedenju), a isti u velikoj mjeri doprinosi svim vodećim  uzrocima smrti i invalidnosti. Isti izvor (SZO) navodi da je gotovo 2 milijuna  smrti u svijetu godišnje, direktno ili indirektno povezano s nedovoljnom  tjelesnom aktivnošću. Ono što posebice zabrinjava jest podatak da je i oko 2/3  djece nedovoljno tjelesno aktivno što će zasigurno u budućnosti predstavljati  veliki problem po njihovo zdravlje.  
             Sjedilački način  života s posljedičnom tjelesnom neaktivnošću ima sljedeći učinak: udvostručuje  rizik razvoja srčano-žilnih bolesti, šećerne bolesti i pretilosti, povećava  rizik nastajanja  raka debelog crijeva,  povišenog krvnog tlaka, poremećaja masnoća u krvi, osteoporoze te mentalnih  poremećaja poput depresije i anksioznosti. 
            Negativne posljedice po zdravlje nastale kao  rezultat nedovoljne tjelesne aktivnosti: 
            Povećan rizik nastanka povišenog krvnog tlaka 
            Povišeni krvni tlak jedan je od glavnih čimbenika rizika  nastanka i razvoja težih dijagnoza iz skupine srčano-žilnih bolesti kao što su  moždani udar ili pak zatajenje bubrežne funkcije. Redovita tjelesna aktivnost  čini srce jačim te ono potiskuje krv većom snagom.  
            Povećan rizik od nastanka bolesti srca 
            Tjelesna  neaktivnost pridonosi razvoju srčanih bolesti na nekoliko načina: kod osoba  koje nisu tjelesno aktivne smanjena je učinkovitost krvotoka u samom srcu,  povišene su razine kolesterola u krvi… S druge pak strane znanstveno i klinički  je dokazano da redovito vježbanje doprinosi smanjenju razine „štetnog“ LDL kolesterola,  a povećava razinu HDL tzv. „korisnog“ kolesterola što doprinosi zdravlju srca i  boljoj srčanoj funkciji. 
            Udvostručenje rizika za nastanak pretilosti 
            Sukladno podatcima velikog broja istraživanja osobe s indeksom  tjelesne mase većim od 30, koje su uz navedeno i tjelesno neaktivne, imaju i do  dva puta veći rizik od razvoja pretilosti. Pretilost je jedan od najvećih  javnozdravstvenih izazova današnjice i to u svakoj životnoj dobi. Pretilost  u najvećoj doprinosi nastanku: srčanih  bolesti, povišenom krvnom tlaku, šećerne bolesti i apnei u snu. 
            Povećan rizik razvoja šećerne  bolesti tipa 2 
            Čimbenici rizika  koji u najvećoj mjeri doprinose razvoju šećerne bolesti tipa 2 su prekomjerna  tjelesna težina i tjelesna neaktivnost. Komplikacije šećerne bolesti koje mogu  nastati su: poremećaj bubrežne funkcije, srčane bolesti, bolesti oka kao i  poremećaji perifernog živčanog sustava.  
            Osteoporoza 
            Izostanak redovite i primjerene tjelesne aktivnosti pridonosi  slabljenju tj. smanjenju gustoće kostiju - osteoporozi. Ovaj poremećaj češće je  vezan uz stariju životnu dob, a karakterizira ga sklonost pojačanoj lomljivosti  kostiju. Prevencija istog svakako uključuje redovito bavljenje primjerenom  tjelesnom aktivnošću.  
            Povećan rizik obolijevanja od raka debelog  crijeva i raka dojke 
            Tjelesna neaktivnost pridonosi i povećanom riziku nastanaka  raka debelog crijeva: osobe s nedostatnom tjelesnom aktivnošću imaju sporiju  probavu, ista pridonosi tome da je sluznica debelog crijeva duže vremena  izložena štetnim tvarima među ostalima i  kancerogenima. Kretanjem ubrzavamo probavu te tako preveniramo ovo sijelo raka. 
            Rak dojke češći je u žena koje nisu tjelesno aktivne, što se  kroz različita istraživanja povezuje s razinama hormona. Redovita tjelesna  aktivnost smanjuje razinu istih te tako pridonosi smanjenju mogućnosti razvoja  tumora. 
            Povećan rizik nastanka žučnih kamenaca 
            Jedna od negativnih posljedica tjelesne neaktivnosti i  posljedičnog usporenja  probave jest povećanje  razine masnoća u krvi, a s time i povećana mogućnost nastanka  žučnih kamenaca.  
            Povećana mogućnost obolijevanja od depresije i  anksioznosti 
            Redovito  vježbanje smanjuje i prevenira anksioznost i depresiju, budući da se prilikom  vježbanja u mozgu otpuštaju tzv. „hormoni sreće“ koji utječu na raspoloženje i  smanjuju stres. 
            Iz prethodnog je  vidljivo da je sve navedene bolesti i stanja u velikoj mjeri moguće spriječiti  te je zadaća svih u zdravstvenom sustavu kao i svakog pojedinaca ponaosob da  svojim načinom života i izbjegavanjem navedenih rizika doprinese unaprjeđenju i  očuvanju zdravlja. Stil života koji doprinosi zdravlju uključuje redovitu  tjelesnu aktivnost i pravilnu prehranu te bi bilo poželjno suživjeti se s „zdravim“  navikama još u djetinjstvu. Najučinkovitije mjere prevencije kroničnih  nezaraznih bolesti na razini svake pojedine osobe su: redovita, svakodnevna  tjelesna aktivnost u trajanju od 30 minuta, prestanak pušenja te  pravilna/uravnotežena prehrana. I lokalna zajednica pozitivnim, „zdravim“  okruženjem može doprinijeti unapređenju zdravlja svojih građana poticanjem  ljudi na bavljenje tjelesnom aktivnošću, što podrazumijeva: izgradnju i  održavanje parkova, ocrtavanje biciklističkih staza, izgradnja šetnice,  promociju tjelesne aktivnosti na svim razinama (vrtići, škole, gradske četvrti,  lokalni mediji), organizaciju javnozdravstvenih akcija, poticanje hodanja. 
          
  |