Neisseria meningitidis još  nazivamo i meningokok, gram negativna je bakterija, uzrokuje meningitis i druge  oblike meningokokne bolesti, kao što je meningokokcemija tj. sepsa koja izravno  ugrožava život bolesnika. 
                          Bakterija se  opisuje kao kok jer je okruglog oblika i pojavljuje se u paru po dvije  bakterije zajedno što nazivamo diplokokom. Oko 10 % odrasle populacije na  sluznici nazofarinksa (nosnog dijela ždrijela) nose meningokoke i nazivamo ih  kliconošama. Ovu vrstu bakterija nalazimo isključivo kod ljudi i samo kod ljudi  može izazvati bolest i to najčešće kod male djece i adolescenata. U razvijenim  zemljama smrtnost kod oboljelih iznosi oko 10 % zahvaljujući dostupnoj  zdravstvenoj zaštiti i učinkovitim antibioticima.  
            Meningitis uzrokovan ovom  bakterijom je jedini bakterijski meningitis koji se javlja u epidemijama,  posebice u Africi i Aziji. Nažalost, u ovim siromašnim i slabo razvijenim  mnogoljudnim zemljama smrtnost doseže i do 50 %. 
                          Meningokokna bolest  pojavljuje se u cijelom svijetu i to u obliku endemije i epidemije. Neisseria meningitidis se prenosi slinom  i sekretima iz dišnog sustava tijekom kašljanja, kihanja, poljupca i preko  slinom kontaminiranih igračaka. 
                          Epitelne stanice  sluznice nazofarinksa domaćina bakterija zarazi uz pomoć tankih trepetljika  zvanih pili koje se nalaze na površinskoj membrani bakterije. Služi se i  površinskim proteinima Opa i Opc koji ujedno imaju i određena virulentna  svojstva te ih nazivamo faktorima virulencije. 
                          Bakterija se  najčešće izolira i dokazuje klasičnom kultivacijom iz primarno sterilnih  prostora prije svega iz likvora i krvi. Sve se više primjenjuje molekularni  postupak dokazivanja uzročnika gdje je nalaz gotov unutar nekoliko sati, što je  od velike važnosti s obzirom na ozbiljnost bolesti.  
              
            Prevencija 
                          Prevencija je od  osobite važnosti kako bi se zaustavilo širenje bolesti. Sve osobe koje su bile  u neposrednom kontaktu, do sedam dana prije razvoja bolesti, s oboljelim  trebaju primiti antibiotsku terapiju. Ovo se osobito odnosi na malu djecu i sve  odgajatelje i učitelje s kojima su djeca bila u dodiru. Sve osobe koje su  spavale, stajale ili sjedile (u kinu, avionu, učionici i sl.) pored oboljelog  najmanje osam sati ili duže, isto trebaju primiti kemoprofilaksu. Antibiotik  izbora za kemoprofilaksu obično je ciprofloksacin ili rifampicin. 
                          Obavezno je  cijepljenje osoba koje putuju u endemične krajeve u kojima se pojavljuje  meningokokna bolest. 
                          U epidemijskim  razmjerima, meningokokna bolest pojavljivala se najčešće u subsaharskoj Africi  uzrokovana Neisseria meningitidis grupe A, kojima su najviše bile pogođene najmlađe dobne skupine. Bolest se brzo  širila i odnosila ljudske živote unutar svega nekoliko sati od pojave prvih  znakova infekcije.  
                          Najveća epidemija u  Africi zabilježena je od 1996. do 1997 godine u kojoj je oboljelo preko 250.000  ljudi od kojih je umrlo oko 25.000. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) tri  godine nakon epidemije potaknula je vodeće svjetske znanstvenike da pomognu u  razvoju novog učinkovitog cjepiva. 
                          Godinu dana  kasnije, 2001. godine, Bill & Melinda Gate fondacija osigurala je sredstva  za razvoj i proizvodnju cjepiva. Novo učinkovito cjepivo posebno dizajnirano za  afrički kontinent pojavio se na tržištu 2010. godine pod nazivom MenAfriVac. U  narednim godinama nakon provedenog cijepljena afričkog stanovništva više nije  zabilježen niti jedan slučaj meningokokne bolesti uzrokovane N. meningitidis grupe A. Kako bi se u  potpunosti iskorijenila ova bolest u najsiromašnijim zemljama važno je uključiti  MenAfriVac cjepivo u obavezni kalendar cijepljenja djece. 
                          Osim meningokoka  grupe A, ljudskoj populaciji vrlo dugo je ozbiljno prijetila N. meningitidis grupe B posebice u  razvijenim zemljama Sjeverne Amerike i Europe. Cjepivo je bilo izuzetno  zahtjevno napraviti i tražio se potpuno drugačiji pristup nego li prema ostalim  grupama. Postojala su učinkovita polisaharidna cjepiva protiv grupa A, C, W-135  i Y, ali kapsularni polisaharid protiv grupe B toliko je sličan stanicama  neurološkog sustava čovjeka da taj pristup nije dolazio u obzir. 
                          Naporan rad znanstvenika  doveo je do otkrića odgovarajućeg cjepiva kojeg je Europska agencija za  lijekove odobrila za humanu upotrebu u siječnju 2013. godine. Pojedine zemlje Europske  unije započele su s uvođenjem ovog cijepiva u obavezne kalendare cijepljenja. 
                        U ovom trenutku  dostupna su cjepiva protiv svih serotipova meningokoka pa cjelokupna populacija  može biti učinkovito procijepljena protiv ovako opasnog uzročnika. 
          
  |