Svako zdravstveno stanje, osim fiziološke (tjelesne) komponente, uključuje i psihološku komponentu. Veliki životni događaji i velike (posebno neočekivane) promjene uvijek prate jednako velike promjene u emocionalnom stanju.

Ugroženost zdravlja i života sigurno je jedan od onih događaja koji nas najviše mogu potresti. Strah, neizvjesnost, nevjerica, nesigurnost, tjeskoba, tuga - emocije su koje se u većoj ili manjoj mjeri javljaju uz saznanje o teškoj bolesti. Te emocije javljaju se i tijekom liječenja, u različitim fazama i različitim intenzitetom, što ovisi o nizu čimbenika: individualnoj emocionalnoj strukturi, podršci okoline, životnim uvjetima, pruženoj psihološkoj pomoći, socijalnom okruženju.

Oboljeli od raka sigurno spadaju u najugroženije osobe i u psihološkom smislu. Zato je izuzetno važno pružanje psihološke pomoći od samog početka bolesti. Stručnjaci koji se bave ovim područjem i koji su u kontaktu s oboljelima trebali bi biti educirani i iz područja psihološke pomoći. I samo priopćavanje dijagnoze oboljelom i njegovoj obitelji zahtjeva određene psihološke i komunikacijske vještine.

Osim toga, tijekom liječenja i rehabilitacije oboljelih, potrebna je trajna ili povremena psihološka pomoć. Prema procjenama stručnjaka, oko 2/3 oboljelih treba trajniju psihološku pomoć u suočavanju s bolesti i dugotrajnim liječenjem.

Koje vrste terapija se mogu primijeniti?

Postoje brojni oblici terapija, odnosno psihološke pomoći koje se mogu primijeniti. Pomoć može biti individualna, partnerska, obiteljska. Psihološka pomoć može se pružiti i kroz grupne psihološke tretmane i grupe podrške. Osim toga, postoje metodološki različiti oblici psihoterapija. Bihevoralno-kognitivna, realitetna, psihodinamska. Važno je primijeniti najučinkovitiji oblik terapije, odnosno onaj koji je individualno najprihvatljiviji za oboljelu osobu ili člana obitelji, a koji je ujedno i metodološki najučinkovitiji. Ponekad je potrebna i farmakološka terapija depresivnih ili anksioznih simptoma.

Što je oboljeloj osobi važno osvijestiti?

Nakon saznanja o bolesti koje je uvijek izniman stres za oboljelog, potrebno je nastojati promijeniti percepciju bolesti, odnosno bolest prihvatiti kao kronično stanje koje se može liječiti. Informacije o bolesti najbolje je zatražiti od zdravstvenih djelatnika, odnosno stručnjaka kvalificiranih za to područje.

Razumijevanje tijeka bolesti, ali još više razumijevanje tijeka i mehanizma liječenja može pridonijeti ustrajnosti u liječenju, ali i u pozitivnom stavu u ishod liječenja. Upravo zato informacije mora dati stručna osoba. U potpori i ustrajnosti veliku pomoć mogu pružiti oni koji su taj put već prošli.

Tijekom bolesti i liječenja često se javlja depresija koja se može i mora liječiti različitim oblicima terapije (farmakoterapija, psihoterapija). Međutim, važno je razlikovati depresiju od umora i iscrpljenosti koje također često prate bolest, odnosno javljaju se kao „nuspojava“ liječenja. Zato je vrlo često potrebna pomoć stručne osobe, educirane iz područja onkologije: psihijatra ili psihologa. Pomoć se može potražiti u specijaliziranim centrima za psihološku pomoć koji najčešće imaju različite programe pomoći.

Vrlo je važno dobro se informirati i potražiti podršku okoline jer bolest i liječenje mijenjaju svakodnevicu i životne prioritete. S psihološke razine, važno je i bolest i liječenje percipirati kao dio života i ne odustajati od svojih hobija, onog što unosi veselje, radost ili zadovoljstvo u svakodnevicu.

Kako ostvariti potporu?

Tijekom suočavanja s bolešću i tijekom liječenja nužno je potražiti podršku i pomoć stručnjaka, bliskih osoba, radne i društvene okoline. Nije dobro biti sam niti se sam suočavati s takvim životnim teškoćama. Razumijevanje tijeka bolesti iznimno je važno i tu vrstu potpore potrebno je potražiti kod stručne i osposobljene osobe.

Važno je novonastalu životnu i zdravstvenu situaciju koliko god je moguće realno sagledati, a zatim i objasniti bliskim osobama, obitelji, osobama iz radne okoline, poslodavcu.

Članovi obitelji, odnosno bliske osobe i same će se bolje osjećati pri suočavanju i prihvaćanju bolesti, tijeka liječenja i rehabilitacije, ako su na bilo koji način i osobno uključene. Tako se rješavaju osjećaja bespomoćnosti, ali i pridonose oporavku i kvaliteti života oboljelog. Prilagođavanje dnevnog rasporeda, pomoć kroz svakodnevicu pa i promjena životnih prioriteta nužni su u tom procesu.

S druge strane, ono što je na psihološkoj razini vrlo korisno i učinkovito jest potražiti savjet od onih koji su taj put već prošli. Grupe podrške, zajednička druženja, savjetovanje od osoba koje su prošle slično životno iskustvo među najučinkovitijim su oblicima psihološke pomoći.

Na radnom mjestu također se može zatražiti pomoć suradnika, odnosno poslodavca u smislu drugačijeg rasporeda poslovnih obaveza prilagođenih terapijskom procesu, rehabilitaciji i zdravstvenom stanju.
Ako postoji potreba, oboljeli i članovi obitelji uvijek se mogu obratiti i udrugama koje pružaju određene vrste pomoći i čiji su članovi i organizatori vrlo često osobe koje već imaju slična osobna ili obiteljska iskustva.

Postoji li potreba za psihološkom pomoći i članovima obitelji?

Važno je osvijestiti da saznanje o teškoj bolesti ne pogađa samo oboljelu osobu, nego i čitavu obitelj, odnosno okruženje oboljelog. Emocije koje prate tijek bolesti i promjene koje se zbog toga događaju utječu i na emocije i dinamiku odnosa unutar obitelji. Osobe bliske oboljelom ponekad se čak i teže nose s novonastalom situacijom. Osjećaj bespomoćnosti, gubitka kontrole nad životnim događajima, nesnalaženje u komunikaciji s oboljelima, strah od gubitka bliske osobe, emocije vezane uz promjenu životnih prioriteta često se javljaju kod članova obitelji. Zato je važno da i oni osvijeste svoje emotivno stanje i eventualnu potrebu za psihološkom pomoći, a zatim da tu pomoć i potraže. Pomoć može uključivati individualnu, partnersku ili obiteljsku terapiju, grupe podrške ili povremenu pomoć i savjetovanje.

Što treba učiniti na društvenoj razini?

Na društvenoj razini potrebno je provesti brojne promjene. Ono što se može (i treba) činiti na širokoj društvenoj razini je promijeniti (u što je mogućoj većoj mjeri) percepciju bolesti, odnosno „prevesti“ je iz kategorije neizlječive bolesti u kroničnu bolest koju treba liječiti. Također, važno je osvijestiti potrebu za ostvarenjem što kvalitetnijeg života tijekom liječenja. Percepcija raka uglavnom se vezuje za visoku smrtnost, odnosno loš ishod, iako određene vrste tumora uz primjereno liječenje zapravo imaju obilježja kronične bolesti. Tu činjenicu važno je osvijestiti i promovirati u populaciji oboljelih i njihovih obitelji, ali i u općoj populaciji.

Osim toga, potrebno je osigurati mrežu psihološke pomoći koja je još uvijek nedovoljno prepoznata i nedostatna. Svakom oboljelom, ali i članovima obitelji trebala bi biti dostupna primjerena psihološka pomoć, od dijagnosticiranja preko liječenja do rehabilitacije. Za ostvarenje te potrebe, nužna je i edukacija stručnjaka koji sudjeluju u liječenju i rehabilitaciji osoba oboljelih od raka, ali i uže specijalizirana edukacija stručnjaka koji se bave isključivo psihološkom pomoći.

Pozitivan primjer iz prakse

Udruga "SVE za NJU!" kroz Centar za psihološku pomoć pruža više vrsta psihološke pomoći ženama oboljelim od svih vrsta raka, ali i njihovim obiteljima. Centar nudi više vrsta psihoterapija: individualnu, partnersku i obiteljsku psihološku pomoć, grupne psihološke tretmane, grupe podrške. U Centru se može naučiti kako promijeniti odnos prema životu i bolesti, kako se nositi s emocijama vezanim uz bolest, provođenje terapije, nuspojave vezane uz terapiju, odnos okoline. Osim profesionalne psihološke pomoći, znanje i iskustvo oboljelih žena velika su podrška oboljelim ženama.

Svaku bolest, osim fizioloških i tjelesnih promjena, prate i promjene emocionalnog stanja koje utječu na tijek bolesti, izlječenje i uspješan oporavak. Istraživanja pokazuju da suradljivost u liječenju, održavanje psihičkog zdravlja i stabilnosti značajno utječu na kvalitetu života i mogućnost izlječenja.