Poliklorirani dibenzo-para-dioksini (PCDDs) i dibenzofurani (PCDFs) dvije su skupine vrlo stabilnih, tricikličkih aromatskih spojeva, sličnih po kemijskim i fizikalnim osobinama, a svi imaju osobitosti vezane uz bioakumuliranja u prehrambenom lancu (Slika 1.). Neki od tih spojeva vrlo su toksični, teratogeni, mutageni i kancerogeni. Najštetnije osobine pripisuju se 2, 3, 7, 8-tetra-klorodibenzo-para-dioksinu (TCDD), koji se naziva i „najotrovnijim antropogenim spojem“. Od njega je, upozoravaju neki znanstvenici, štetniji samo nuklearni otpad (Tablica 1.).

Slika 1. 2, 3, 7, 8-tetra-klorodibenzo-para-dioksin

Tablica 1. Usporedba trovnosti pojedinih toksičnih supstancija

*letalna doza

Dioksini su najrasprostranjenije toksične kemikalije u okolišu, koje su posljedica tehnoloških aktivnosti čovjeka. Nisu topivi u vodi, nego u mastima, stoga se akumuliraju u višim životinjskim vrstama, uključujući i čovjeka. Teško se razgrađuju, slabo su hlapljivi i vrlo postojani pa se lako prenose na velike udaljenosti uobičajenim mehanizmima transporta. Stoga ih se naziva transnacionalnim onečišćivačima okoliša.

Više desetaka godina prošlog stoljeća bili su široko upotrebljavani kao insekticidi, defolijanti i fungicidi. Sredinom 70-tih godina prošlog stoljeća utvrđeno je da ove grupe toksičnih spojeva nastaju u svim procesima izgaranja organskog materijala. Izgaranje nastaje kada je povoljan međusobni omjer elemenata ugljika, vodika, kisika i klora. Posebno kada se izgaranje odvija u području od 450 do 650oC (pirosinteza), što su danas najčešće okolnosti pri sagorjevanju. Značajniji izvori ovih spojeva su stacionarna ložišta, starija postrojenja za spaljivanje komunalnog otpada, motori s unutarnjim sagorijevanjem, prirodne katastrofe (šumski požari, vulkanske erupcije) itd. Zbog svih tih okolnosti dugi niz godina je prisutan trend porasta količina u svim vrstama uzoraka iz okoliša, zbog čega postoji rizik njihova nepoželjnog utjecaja na zdravlje populacije. Kontrola nastajanja i emisije dioksina u okoliš osnovna je preventivna aktivnost u kompleksnom postupku sprječavanja njihovog mogućeg štetnog učinka na zdravlje.

Agencija za zaštitu okoliša u SAD-u kontinuirano prati razinu dioksina u okolišu od 1980. godine, na temelju čega se prati i procjenjuje rizik za zdravlje ljudi. Procjene rizika stoga su važan dio preventivnih aktivnosti. Na opseg učinka utječu spora razgradnja i akumulacija dioksina. Kronična izloženost i višestruka izloženost udisanjem onečišćenog zraka, apsorpcijom putem kože, konzumacijom kontaminirane hrane ili vode za piće, dodatno pojačavaju moguće štetni učinak. Dugoročna izloženost vezana je uz slabljenje imunološkog sustava, oštećenje živčanog i endokrinog sustava te reproduktivne funkcije. Kratkoročna izloženost velikim koncentracijama dioksina može izazvati lezije na koži, kao što su „klorakne“ i tamne mrlje na koži te izazvati promjene u funkciji jetre.

Smatra se da se oko 95% izloženosti ljudi dioksinima događa preko hrane životinjskog podrijetla pri čemu su meso, mliječni proizvodi, jaja i riba glavni izvori dioksina. Strategije smanjenja rizika za izloženost dioksinima putem hrane, koje imaju najsnažniji učinak u kontroli, su nadzor proizvodnje i distribucije svih vrsta hrane, uzimajući u obzir sve aspekte sigurnosti (hrane). Preporuke izbjegavanja konzumacije masnog mesa, punomasnog mlijeka ili uklanjanje kože pri konzumaciji ribe i peradi (jer se dioksini nakupljaju u masnom tkivu) imaju niži, no ne i zanemarivi preventivni učinak.

Diokisni i furani se mogu određivati u različitim uzorcima iz okoliša, analitički postupak uključuje ekstrakciju, složeno pročišćavanje ekstrakata i instrumentalno određivanje primjenom kombinacije plinske kromato-grafije i spektrometrije masa uz snimanje izabranih karakterističnih iona (GC-MS-SIM, slika 2.).

Slika 2. GC-MS kromatogram